ZORAN TALIĆ NA DETEKTORU LAŽI

Pismo našeg čitaoca V.A. :

 Sagledati hronologiju političkog života Zorana Talića, doskorašnjeg funkcionera  Partije demokratskog progresa i opozicionog Saveza za promjene u cjelini, te aktuelnog predsjednika Skupštine grada Banja Luka, znači imati pred sobom egzaktan primjer političkog lakeja savremenog doba, sa ekstremnim nagonom da nađe svoga Cezara, pikirajući neumoljivo na status Bruta. Samospoznaja da mu je poltronizam primaran afinitet, kao dispozicija i urođena tendencija, vukla ga je prema takvom arealu i političkom staništu uopšteno. Na tom putu disidenta bez pokrića, pokazao je u rekordnom vremenskom roku transformaciju od agresivca do jadnika, gubeći lični integritet, oblizujući i gutajući samog sebe, klanjajući se onima koje je nekoć, pun entuzijazma, okarakterisao kao nekontrolisanu skupinu desperadosa.     Savremena nauka bi tu bila jasna, radi se o klasičnoj psihopatologiji, psihološkoj disciplini koja objašnjava sva ova odstupanja i kontradiktornosti. U praksi, radi se o običnom  „preletaču“, niskobudžetnom političaru za jednokratnu upotrebu, kako ga već i iza njegovih leđa karakterišu oni kojima je na ovakav način pristupio.

     
 Kao retorički „jastreb“ Partije demokrarskog progresa, uz akademsku podršku visokoobrazovanog Počasnog Predsjednika, mogao je doći do izražaja i argumentovano iz prvih redova ukazivati na nepodnošljivu pljačku i kriminal vladajućih struktura,zaklinjajući se na borbu protiv istih. Radojičić i njegovi, po pravilu, dezorjentisani saradnici, su uzvraćali perfidno i muklo na ličnom paritetu, na način osporavanja njegove opšte obrazovanosti, gađajući ga sa sumnjivo stečenom diplomom na privatnom fakultetu i  ističući nesposobnost da istu stekne na državnom koji je napustio.

     
Kompromitovan status visoke stručne spreme je mogao „tamponirati“ uz partiju koja je stajala iza njega. Međutim realan nivo obrazovanosti, pa i inteligencije  nije, pa je zagrizao Radojičićev mamac, virus infektivnog, goreg od najgoreg. Da mu je racio u funkciji, shvatio bi da se ne može letjeti sa orlovima, a družiti sa ćurkama, te ne bi aterirao u Radojičićev fekalni ćumez. Isto, zaključio bi da mu „katedru“ o obrazovanju i ganglijama drži, tamo neki, Amidžić, samozvani ekonomski lakrdijaš koji nije u stanju obrazložiti prostu kamatnu stopu! Rezultat tog „stručnjaka“ je enormno zaduženje grada Banja Luka za Eko toplanu! Tema o ulozi posrednika u tom projektu i skretanju milionskog iznosa u vlastite džepove će tek biti aktuelna! Kretenska računica koja će građane Banja Luke lansirati u međunarodne tužilačke istrage i sudove!  Pozicija predsjednika Skupštine grada za koju se prodao je protokolarnog karaktera, na paritetu odbornika, te je pomnožio sam sebe i svoju ljudskost sa nulom. Status fikusa, odbornika koji samo sjedi ispred ostalih, samo pokazuje da je napravio stupidni politički suicid, u kojem je dao sve za ništa.

    
 Umjesto da smisli nekoliko pametnih rečenica, koriguje se, prestroji, i u tom moralnom i svakom drugom posrtanju zaustavi pad, da sačuva bar malo identiteta, nastavlja sa vazalnim odnosom kao prijekom potrebom i nagonom da bude pod nečijom kontrolom. Zoran Talić je lažov bez presedana! Prikladnija riječ ne postoji, ne može se naći  a i nema razloga za pristojniji vokabular! Slagao je sve što je mogao, od građana Banja Luke, do svojih prijatelja, partije! Osnivajući tzv. Politički građanski front-POLIGRAF, udruženje građana, stranku koja to nije, laže, vara i dalje! Više druge, jer je nesvestan sebe kao štetočine! Sa aspekta, gore navedene psihoanalize, u skraćenom nazivu te tvorevine dominira detektor laži, kao podsvjesni mehanizam, pokazatelj prirodnog stanja samog osnivača.

    
Zoran Talić je danas običan „trojanac“ u rukama Igora Radojičića! Tačnije, on to mora i biti, njegov potpuni klon, kopija, plagijat! Takav nije teško biti! Kriterijumi su tu niski, preduslove je pokazao! ! U toj niskosti, mora jedino još poraditi na edukaciji za ulogu Bruta, kako to već radi Radojičić u odnosu na svoga trenutnog Cezara,  naravno u političkom smislu! Zato su i pokrenuli ovo „nešto“ što nije ništa, pa ni stranka, da hinjski pipaju puls i reakciju ovdašnjeg i svog Imperatora. Izaći iz akademskog društva, a biti na koritu Igora Radojičića i  hraniti se iz njegovog okruženja je kazna nad kaznama, uvreda za inteligenciju!

     
U vremenu ubijanja građana Banja Luke, masovnog okupljanja širom Republike Srpske, raketiranja grada....., Zorana Talića nema nigdje! Nije uz svoj narod, ne odaziva se na poziv svojih građana! Nema njega kao Predsjednika skupštine grada, kao ni Gradonačelnika! Apel za nešto najmanje u ovom trenutku, poziv na razum, pomoć, razgovor o ljudskim životima, ostaje blokiran! Banja Luka je obezglavljena, pedala je važnija od ljudskog života, neukopanog danima! Zoran Talić, Igor Radojičić i ostali  kao da su se zarekli u nekoj sektaškoj inicijaciji da unište ovaj grad! U tom njihovom narkotičkom magnovanju, pitanje je sata kada će Banja Luku zadesiti nova tragedija!

      
Zoranu Taliću jedino ostaje da kao mantru ponavlja svojim novim poslodavcima : „Bijedan sam, jadan sam-volite me takvog! ’’

    

   Glas Naroda.