TAMA NAD BANJA LUKOM

Pismo našeg čitaoca :

Još jedan život je ugašen, nasilno, brutalno! David Dragičević, nevini dječak, je ubijen! Likvidiran je u Gradu Banja Luci, kao jedan u nizu, po matrici koja je postala praksa! Ulaziti u detaljnu analizu zvaničnog izvještaja MUP-a  i kompetentnog patologa, u ovom tragičnom trenutku, bi bilo ubistvo nad ubistvom! Zbog pijeteta prema tragično nastradalom Davidu, nije vrijeme, bar dok ne nađe svoj spokoj! Podmetanje kukavičjeg jajeta, animalna gestakulacija, pećinska kartografija i mucanje kao posljedica emotivne uzbuđenosti zbog očiglednog blefiranja, nam daje utisak da se javnosti obratila grupa neandertalaca, a ne, u svakom slučaju, nepripremljena družina iz MUP-a i zdravstva. Deskripcija ključnih činjenica, te rekonstrukcija događaja, sa akcentom na „vjerovatno“, samo dodatno komplikuje žalostan istup i pokušaj da se pokrije što se, ovog puta, pokriti i sakriti ne može!

   Navedena klika nadležnih, kao istureno odjeljenje, ovog puta, u svojim namjerama friziranja dokaza i sakrivanja počinioca nije uspjela! Ovaj put se moraju dobiti imena tatinih sinova, pulena finansijskih moćnika, tajkuna i političara, koji su izvršili ovu i sve prethodne egzekucije! Danas, jedino se MUP Republike Srpske ne miješa u svoj posao! U protivnom, ne bi „tamo neki“  Stanislav Čađo, Goran Zrnić, i ostali tog kalibra bili na slobodi!

   Reakcija stanovnika Banja Luke, starih i mladih, spontana, ispunjena gorčinom, prisiljena na improvizaciju, preko društvenih mreža, je poruka da je došlo do ugrožavanja elementarnog prava na život! Svjesni da već „sutra“  neki finansijski i politički kapitalac može ubiti bilo koga i bilo čije dijete, da drogiran i pijan može voziti i po Gospodskoj ulici, premlaćivati nasumice..... I može, sav taj komoditet platiti, i kupiti policiju, sudiju, tužioca, vještaka.....

   Ubistvo nedužnog Davida, kao i svi prethodni, zvanično nerazješnjeni slučajevi, je drastična poruka da živimo u socijalnoj sredini gdje je fizička eliminacija normalna pojava! Stanje straha se manifestuje u svim porama društva i života, uopšte rečeno. Pa, tako je opšte poznato da je u državnim institucijama otkaz neminovan, ako je političko opredjeljenje suprotno. Gledajući gradaciju, represija batinjanja je u samom vrhu urazumljivanja (ne)podobnih. Pa, ako se sve to i preživi, postoji velika mogućnost da će neki potomak nabrizgan oktanima i raznoraznim stimulansima stići sa svojom „pravdom“ i završiti nezavršeno. Nepotizam i korupcija su u svim porama društva. Na osnovu toga imamo realnost u kojoj se podrazumijeva da će se umrijeti, ako se ne počasti ljekar ; poreski i ostali inspektori će zatvoriti privatniku firmu, ako ne dobiju koverat; kredit u banci se ne može dobiti, ako se ne dogovori procenat sa bankarom; dijete se ne može upisati na fakultet ako se ne „podmaže“ ; privatni fakulteti se završavaju za dan; policija skače sa drveća pred automobile da uzme „cvaju“......

   Okupljanje građana Banja Luke na Trgu Krajine se događa bez podrške medija (čast izuzecima), sa akcentom na režimsku RTRS. Tekovine promjene vlasništva na ATV-u dolaze do izražaja, pa je udarna vijest zaražena malina, a ne gubitak mladog života na njenom pragu!

   Gradonačelnik Banja Luke Igor Radojičić sa svojim saradnicima se nije odazvao na poziv svog naroda, svojih stanovnika i na poziv svog grada u cjelini, na čijem je čelu! U ovim danima uplakanog grada i žalosti, nije se udostojio da dođe i upali svijeću, da bude uz roditeljske i suze svojih građana! Sa prilične distance, u banjskom okruženju sela Slatina, usvajao je, tamo neki, svoj tzv. suficitni finansijski izvještaj i pravio plan za desetogodišnju vladavinu. Za razliku od ATV-a i, po njima, malina od državnog značaja, Radojičiću je prioritet da potvrdi učešće kao degustator na Danima jagode u opštini Laktaši. Masakr u centru grada i ljudski život, za njega je periferan događaj! Živeći svoj život, da bude veći Dodik od Dodika, baveći se sa njim,bolesno  umišljajući da ima misiju da ga „skine“, da je on taj koji je podoban tzv. demokratskom okruženju, izgubio je, ako je uopšte i imao, dodir sa običnim čovjekom. Sva kampanja i neistine na kojima je i izabran za Gradonačelnika su očigledno bile u funkciji što bržeg ličnog bogaćenja i finansijskog jačanja, u cilju priprema za neki finalni obračun sa vrhom stranke kojoj pripada.

   Predsjednik Skupštine Grada Banja Luka Zoran Talić se takođe nije odazvao na ovaj tragičan događaj, kao ni multifunkcionalni „stručnjaci“ Srđan Amidžić i Nikola Aleksić. Zoranu Taliću je svakako poligraf osnovno sredstvo za rad, pa s obzirom koliki je lažov, prikačen je danonoćno na zahtjev svih birača kao i šire porodice. Srđan Amidžić, u praksi ne zna ništa, pa ni gdje mu je sjedište stranke, kao ni grad, u smislu nodusa u kojem je zaposlen. Zato, bivši pravobranilac Nikola Aleksić odlično zna gdje su Tunjice,naselje zatvorskih kapaciteta,jer mu predmet „Varnica“ sijeva pred očima, pa i ne vidi šta se dešava u centru grada. Jedina simbioza vodecih ljudi u gradskoj upravi je sektaski stajling na paritetu petodnevnih zapuštenih brada.

Zbog svega navedenog, apsurdno je očekivati od ovakvih tipova, koji kupe titulu za Grad sporta i to gradu u kojem sport i ne postoji, da sagledaju stvarni život i probleme prosječnog čovjeka. Banja Luka nije bezbjedan grad! Noćni klubovi, sa nedefinisanim radnim vremenom su leglo prostitucije i narkomanije. Pitanje je dana kada će se desiti tragedija većih razmjera, jer nijedan ne ispunjava elementarne uslove za rad. Dominiraju podrumski prostori bez alternativnih, požarnih izlaza! Da nema takvih „fabrika“ i ostalih podzemnih tunela, ne bi ni bilo uslova za tragične epiloge! Fizičko obezbjeđenje, u žargonu definisani kao izbacivači, radom „na crno“, bez licence, primjenjuju silu po ličnim impresijama.Nerijetko su to i zaposleni pripadnici MUP-a, kao honorarci. Nista nije bolje ni na javnim mjestima, sportskim utakmicama. Primjer je nedavno odigrana, zvanična utakmica Premijer lige BiH, na gradskom stadionu u Banja Luci, gdje je tzv. „zestok momak“, sa debelim dosijeom, iz lože kluba FK Borac prijetio ubistvom gledaocima na zapadnoj tribini. Epilog, vecina je napustila stadion, naročito publika sa djecom, a reakcija policije i javnosti je izostala! Prije toga, u ložu je i upao preskakajući zaštitnu ogradu.

Puno je ovakvih desavanja, da bi bilo slučajno! Postavlja se pitanje, da li su ovi kompromitovani kriminalci i Gradonačelnik Igor Radojičić na istoj strani, neke, njihove interne pravde?

 Stvarnost je takva da su građani Banja Luke ostavljeni, sami, u traženju svoje istine!

   

Glas Naroda