TAKO JE GOVORIO STEVANDIĆ!

Piše: Nebojša Vukanović

Stevandić nije Zaratrustra, ali jeste poslušno udbaško kuče koje za kosku laje i reži kako mu mentori iz Službe narede. Nema nama napretka dok se ne izvrši lustracija, i dok se društvo ne očiti od Stevandića i sličnih ološa, koji su spremni po zadatku lajati, lagati, obmanjivati.. O tome ko je Stevandić najbolje govori on sam, pa tako prenosim tekst koji je Nenad Stevandić objavio na sajtu „Frontal.ba“ prije 6 godina, i u kome upoređuje Mladena Bosića i svog sadašnjeg mentora Milorada Dodika.    

Bosić vs Dodik: Nesumnjive razlike i sumnjive sličnosti!

Stevandić Uz velike izglede da me obojica (i još poneko) pogrešno shvate, odlučih se za malu komparativnu analizu dvojice naših političara, Mladena Bosića i Milorada Dodika… pa šta im bog da zajedno sa mnom Dodik, čovjek nezgrapnih manira i konstitucije, neuspješan u privatnom ali nesumnjivo uspješan u političkom biznisu i Bosić, potcijenjeni šahista, osoba  uglađenih manira, čovjek koji ćutke dobija bitke, gotovo tih, ne baš prototip političara koji podilazi masi i udara šakom o sto. Što Srbi, iz navike ili prokletstva, poprilično vole. Ove dvije ličnosti predvode vodeće partijske  koalicione blokove u velikoj političkoj igri, u kojoj je ulog gotovo sve – od lične sudbine, do budućnosti Republike Srpske. Ostalo se podrazumijeva.

Motiv za ovu kolumnu bljesnuo mi je nakon Bosićeve izjave rečene za vrijeme oproštajne posjete britanskog ambasadora u BiH, Dejvida  Milbanda. Na tom sastanku, a kome su prethodili Bosićevi sastanci sa Konstantinom  Kosačovom, predsjednikom Spoljnopolitičkog komiteta Ruske dume i odgovarajućeg odbora Jedinstvene Rusije, te sa Džonatanom Murom,  zamjenikom američkog ambasadora u BiH, Bosić je izjavio da pitanje pristupanja BiH NATO, mora da se prilagodi vojnobezbjednosnom statusu Srbije, i da o tome treba da se odluči referendumom. Dakle, engleskom ambasadoru u lice. Vascjeloj javnosti, takođe.

Nikad Dodik (a njegovi saradnici pogotovo), na sličnim susretima nisu imali hrabrosti da iznesu takav stav ili tezu, već su nas umarali i još nas umaraju   nedorečenom i mutnom pričom o evroatlanskim integracijama. Nameće se zaključak da Dodik sa evroatlantistima samo traže modus kako da nas žedne preko vode uvedu u NATO. Priče o neutralnosti su samo za SNSD i za sluđenu domaću javnost,o kojoj brinu udvorički medijski bilteni svih vrsta i oblika.

Razlika između ova dva  pristupa mogućem članstvu u NATO, očigledna je. Bilo da je riječ o Srbiji ili o BiH. Problem je i sa paranezavisnim biltenima Republike Srpske, koji udvornički izbjegavaju da vlast istjeraju na čistac u tom smislu. Jednako je i sa  mentalitetom  našeg naroda, odnosno njegovim političkim lukavstvom. Jer naš narod, opoziciji čvrsto obećava da će glasati za nju čim dođe na vlast!

Jednostavno, Dodik igra turbo folk na poznate note, a Bosić svira arije ispred vremena, sa rizikom da ga možda ne stignemo, ne čujemo, a bogami i ne razumijemo.

Druga komparacija  nameće se u samom političkom izrazu. Dodik zna i hoće da uvrijedi! Kako slučajno, iz navike, tako i namjerno. Bosić ne povisuje ton niti koristi teške riječi, ali odnosi pobjede na koje se polako navikavamo.

Dodik je politikolog, talac nestrpljenja i taktike, a Bosić inženjer elektrotehnike, ljubitelj strategije, šaha i matematike.

Ideološki posmatrajući,  uočavamo jasne i paradoksalne razlike. Dodik je od SNSD napravio firmu koja bez njega ne postoji, a umjesto ideološke kopije sindikalne borbe socijademokratskog tipa, za sebe je vezao bogataše i udvorice,  koji sa socijalnom pravdom i demokratijom stoje ko tarzan sa kompjuterom.

Očistivši SDS od kompromitovanih kadrova, Bosić je konzervativni profil,  koji preferira socijalno odgovorni kapitalizam (nasuprot ovom trenutnom, razbojničkom kapitalizmu) malo nagnuo na stranu socijalne pravde. Što u iznudici  predstavlja određeni otklon od konzervativizma i nacionalnog profila svojstvenog SDS-u. Možda to Bosić čini svjesno, jer SDS sam po sebi ne mora svoje srpstvo dokazivati kao ostale stranke (nabroji sam…) nastale ispod NVO i NATO šinjela.

Nisam siguran ali  možda Bosić ima namjeru da stvori nelidersku strukturu stranke, koja će imati samoregulišuće mehanizme. Dodik radi po sistemu: stranka to sam ja! A Bosić po sistemu: stranka to smo mi!

Nisam to još dokraja prokljuvio, ali sam uočio paradoks da su Bosića, preko granice pristojnosti, nazivali: anemičnim, tunjavim i… a zatim, kad je one koji su imali status velikih lidera (Čavić, Kalinić) mudro i sa lakoćom eliminisao, optužili da je okrutni staljinista, „Atila bič božji“ i slično. Od tada Bosića ne potcjenjuju!  Jer su mnogi shvatili da mu je njegov stil političke borbe jedna od vodećih prednosti. I ja ga se zato sad pomalo čuvam, odnosno postajem oprezan. Ali kolumna je moja slabost. Izdaje me.

Dakle… Bosić  ili  Dodik, pitanje je sad.

Da li i kada mogu zajedno? Ko će koga ? Ko  je jači taktički a ko strateški ?

I jedan i drugi imaju dosta političkog iskustva, i malo ili nimalo ličnih poraza (ako izuzmemo  nokdaun u Bileći). Dodikova prednost je u beskrupuloznosti i svemu onome što ona nosi sa sobom u politici. A Bosićeva u tome što je moralni čistunac i par ekselans intelektualac, kojem je  teško uočiti slabu tačke… ukoliko mu pristojnost ne ubrojimo u mane.

Bitka će zato biti neravnopravna, ali i neizvjesna. Paradoksalna, čak! Što neravnopravnija, to neizvjesnija! Pobjednik bi se, možda, mogao  naslutiti u odgovoru na retoričko pitanje: kome biste od njih dvojice povjerili svoju ušteđevinu, vođenje svoje firme, brigu o porodici, imanju…?

Jednom, kad je sveti vladika Nikolaj držao predavanje na ekumenskom skupu u Londonu u nekoj anglikanskoj crkvi, o snazi duha i etike, napao ga je papski izaslanik, spočitavajući mu da ne uvažava božije zakone, navodći primjer da je kurjak jači od ovce i da je Bog odredio, kako reče učeni katolik, i taj lanac ishrane, odnosno pravilo da kurjak jede ovcu.

Skup je propao jer se vladika Nikolaj u odgovoru osvrnuo na snagu kurjaka, priznavši da jedan vuk može zaklati stotinu ovaca, ali da ipak danas kurjaci nestaju i da ih se mora zakonom štititi od istrebljenja, a da ovaca ima sve više i da se uzgajaju  gotovo bez straha od kurjaka.

Istina,  kod nas su još pasivni krajevi, pretežno. I rogati ovnovi… mnogo i mahom..