VOZAČ IMA PLATU KAO INŽENJER?

Samo u zemlji nedođiji i gradu bez nade i odgovornosti se može dogoditi da vozač i tjelohranitelj ima platu kao diplomirani inženjer a sekretarica kao pomoćnik ministra u Vladi RS.

Čini mi se, svakim danom sve više, da mi banjalučani sami sebe pravimo budalama. Niko drugi u Republici Srpskoj nas ne „zagađuje" kao mi sami sebe. Kakav to krimen sa sobom (ili u sebi) nosimo? Zdrav razum ili normalno, realno razmišljanje i ljudsko ponašanje gotovo da je nestalo u svakodnevnom razgovoru među običnim ljudima na ulici, u razgovoru o politici, zdravstvu, kulturi i sportu.

Naprosto, u svim elementima koji jedno društvo čine društvom, gotovo da ne postoji normalna komunikacija i društveno odgovorno ponašanje. Strašno! Samo se prepiremo, svađamo, a vladari, bili oni lokalni ili državni, utrkuju se u zloupotrebama.

Je li STRAH u banjalučanima još uvijek toliki da se boje izgubiti i onu mrvicu već izgubljenog ponosa te javno reći (preko svih mogućih demokratskih izražavanja nezadovoljstva) – „Dosta je! Idemo svojim putem!"?

Banjalučani plaćaju isporuku „toplotne energije“, a radijatori hladni. Oni koji se suprostave plaćanju računa - ekspresno se nađu na sudu!

Banjalučani plaćaju najskuplje naknade za građenje, a voze se po katastrofalnim saobraćajnicama punim rupa!

Banjalučani koji žive samo par kilometara od centra još nemaju riješeno vodosnabdijevanje!

Banjalučani udišu smog, sumpor i otrov, a Igor Radojičić ne zna napisati tender!

Banjalučani odlaze iz voljenog grada u inostranstvo jer nemaju minimalne uslove za život i nemaju posao!

Banjalučki srednjoškolci su tek u decembru dobili prvu stipendiju!

Igor Radojičić prima platu 6500 konvertibilnih maraka i najplaćeniji je funkcioner u Republici Srpskoj.

Srđan Amidžić prima platu 5000 konvertibilnih maraka koja je veća od plate predsjednika Milorada Dodika.

Mnogi radnici Gradske uprave koji su godinama studirali državne fakultete i stekli visoko obrazovanje danas su poniženi odlukama Igora Radojičića. Naime, grupa diplomiranih inženjera i pravnika trpe profesionalna poniženja i razmišljaju da napuste Gradsku upravu. Iako je sistematizacijom radnika u Gradskoj upravi već zaposlen dovoljan broj vozača i radnika obezbeđenja, Igor Radojičić je stupanjem na dužnost gradonačelnika Banjaluke zaposlio dva vozača i dva tjelohranitelja koji su do tada radili u   Narodnoj Skupštini Republike Srpske. Ništa od toga ne bi bilo čudno da gradonačelnik Igor Radojičić nije donio pravilnik kojim je platu za ova dva vozača i dva tjelohranitelja povećao na nivo diplomiranih inženjera i pravnika zaposlenih u Gradskoj upravi Banja Luka! Igor Radojičić nije štedio ni na platama svojih sekretarica pa je tako pravilnikom plate svoje dvije sekretarice podigao na nivo plata pomoćnika ministara u Vladi RS. Kakvu to poruku mladima i  studentima šalje gradonačelnik Igor Radojičić?

U međuvremenu je medijska scena Banjaluke potonula u mrtvilu samocenzure (što je, zapravo, i bio cilj vlasti). Medijski profesionalizam i istraživačko novinarstvo postale su nepoželjne kategorije koje su morale da ustuknu pred činjenicom da danas svi vodeći štampani i elektronski mediji najvećim dijelom ekonomski zavise od naklonosti režimskih funkcionera i savjetnika. Banjalučani su euforično glasali za gradonačelnika koji ih nagrađuje cenzurom medija kao početne faze cenzure života!

Glas Naroda