Iskušavanje đavola kroz samohvalisanje uvećava već postojeće zlo!

Gostovanje gradonačelnika Igora Radojičića i predsjednika Skupštine Grada Banja Luka,Zorana Talića u emisiji Potez na TVK3 pokazao je jad i bijedu političke scene RS i Banjaluke.U 60 minuta koliko je trajala emisija Potez TVK3 narcisoidni gradonačelnik Igor Radojičić i narcisoidni predsjednik Skupštine Zoran Talić izrekli su toliko samohvalisanja da je objektivnom gledaocu došlo do bolne vrtoglavice. Narcisoidni dvojac je vrlo subjektivan i ima tendenciju da svojim uspjesima (neuspjesima) daje veći značaj nego što ga oni zaslužuju. Gostovanje u emisiji strahovito podsjeća na vremena diktature Josipa Broza Tita i Edvarda Kardelja koji su cenzurom stvarali sliku da u društvu teče med i mlijeko i veličanja lika i djela vrhovnog autoriteta. Samohvalisanje dvojca pokazuje jad i bijedu politike koja se hvali projektom popločavanja centra grada granitnim pločama da bi ugostitelju koji je inače kum gradonačelnika Igora Radojičića stvorio još bolji ambijent za poslovanje i izgrađuje EKO TOPLANA gradskim novcem a većinski paket poklanja sumnjivim tipovima, izgrađuju dječija igrališta „društveno odgovorne kompanije“ koje su se obogatile na ljudskoj muci a neke i pokušale otuđiti gradsko zemljište u Grčkoj ulici u Banjaluci. Igore Radojičiću prestani vrijeđati ljudsku inteligenciju i prestani sa samohvalisanjem, jer za posao koji obavljaš dobijaš platu oko 6000 hiljada maraka.

Narcisoidni ljudi teže da budu najjači, najpametnij, najljepši, najbolji u svakom smislu i teško podnose konkurenciju koja može ugroziti njihovu viziju. Zato se narcisidni ljudi lako međusobno sukobljavaju. Može se reći da praktično svi sukobi u društvu nose svoj temelj u narcisoidnom karakteru čovjeka. Narcisoidni ljudi svojom subjektivnom vizijom, mogu poistovjetiti ugrožavanje svojih otuđenih potreba sa ugrožavanjem vlastite realne egzistencije. Tada se između narcisoidnih ljudi javlja borba za opstanak njihovih iluzija. Što je narcisoidnost veća to je i brutalnost takvih sukoba veća. Sva brutalnost ovog svijeta dolazi od ugrožene narcisoidnosti. Povrijeđena narcisoidnost izaziva vrlo destruktivnu orjentaciju narcisoidnog čovjeka. Takva osoba može pasti u depresiju koja se može razviti do potrebe samouništenja ili stvara mržnju koja se može razviti do potrebe uništenja okruženja.

Narcisoidnost se naročito razvija pomoću privilegiranog statusa čovjeka u društvu zato što tada čovjek ostvaruje osjećaj superiorne moći u društvu. Privilegije su zlo. Može se generalizovati da su više privilegovani ljudi više narcisoidni. Razmažena djeca, odlični učenici, ljudi na položajima su uglavnom više privilegovani pa tako uglavnom i više narcisoidni. Ali razlike su često samo u nijansama jer svaki čovjek može graditi iluzije svojih moći odnosno privilegija u svijetu svojih mislli. Gotovo svi ljudi posjeduju veće ili manje narcisoidne osobine karaktera zato jer nas svakodnevna otuđena kultura uči da budemo narcisoidni. Manje narcisoidni čovjek je zdraviji čovjek za sebe i za društvo u cjelini. U ovom članku ću nastojati pokazati da više narcisoidan čovjek u stvari manje voli. 

Nadalje, narcisoidna sreća otuđuje čovjeka od objektivne realnosti. Takav čovjek gubi respekt prema drugim ljudima i umanjuje šansu da dosegne prirodne pogodnosti u odnosu sa drugim ljudima pa tako i da voli. Jedino ljubav može uzdignuti čovjeka iz takve vrste problema ali narcisoidni ljudi ne poznaju dovoljno ljubav da bi se mogli uravnotežiti.

Ako je narcisoidan čovjek vrlo uspješan u društvu kao što su to poznati pjevači, glumci ili političari, tada narcis u njemu može duže vrijeme blistati. Takvi uspjesi mogu formirati iliziju prevladavanja čovjekove nemoći u prirodi i zato narcisoidna sreća može biti prilično intenzivna i kao takva lako zavarava čovjeka da je na dobrom putu. Ali narcisoidna sreća nije dobra jer je uveliko bazirana na iluzijama. Obzirom da narcisoidni čovjek precjenjuje sebe i potcjenjuje sve što ga okružuje, on lako dolazi u proturječnost sa objektivnom stvarnosti. Život prije ili kasnije pokazuje narcisoidnom čovjeku da njegove sposobnosti nisu tako velike koliko bi on to želio, da nije baš toliko savršen koliko bi to želio, da mu mladost i ljepota prolazi. Uvijek se pojavljuju novi, pametniji, jači, sposobniji ljudi koji ugrožavaju superiornu viziju narcisoidnog čovjeka i tada se javlja bolno razočarenje koje donosi velike nepogodnosti. Svaka sreća koju čovjek nezasluženo ostvari pomoću iluzija nužno dolazi nazad na naplatu u obliku bola Igore Radojičiću. 

  

Glas Naroda.