GRADONAČELNIK BANJA LUKE IGOR RADOJIČIĆ GUBI POPULARNOST REKORDNOM BRZINOM
Prije devet mjeseci
bio je omiljeni političar, a danas?
Igor Radojičić samo prije devet mjeseci imao je značajnu
političku podršku i popularnost. Ankete su tada pokazivale da gradonačelnik
Banjaluke ima podršku 53 posto banjalučana, ali nešto se dešava što niko iz
njegovog kabineta nije očekivao, brzi pad podrške ovog političara koja trenutno
iznosi 41 posto. Postavljanje složenih ciljeva koji se ne mogu realizovati bez
novca i nepromišljena obećanja samo su jedni od razloga pada popularnosti Igora
Radojičića. Ciljevi mogu, a ponekad i trebaju, biti vizionarski ali ukoliko ne
postoji realna mogućnost njihovog ostvarenja u razumnom vremenskom intervalu,
ljudi će vam okrenuti leđa. Radojičićevo okruženje neće da shvati da ljudi neće
stati iza (političkog) programa kojim nisu oduševljeni. Ponavljanje priče o
izgradnji dječijih igrališta kada mladi u kolonama odlaze iz Republike Srpske i
Banjaluke je ruganje porodicama onih koji su otišli trbuhom za kruhom u svijet.
Projekat „EKO TOPLANE“ će se pokazati kao najveća prevara Igora Radojičića i
Srđana Amidžića, koji su omogućili da se
gradskim novcem nešto izgradi, a da strateški partner dobije 52.7 posto vlasništva uz minimalna stvarna
ulaganja. Najveći i najsumnjiviji projekat grada Banjaluka na čelu sa Igorom
Radojičićem počeo se graditi bez
građevinske dozvole. Tim na čelu, do juče prvog čovjeka Narodne skupštine
Republike Srpske, najvišeg zakonodavnog tijela Republike Srpske, prekršio je
zakon na koji je sam Igor Radojičić stavio potpis, Zakon o građenju RS.
Dvoličnu igru koju vodi Igor Radojičić sve više prepoznaju građani i slobodni novinari. Na
Radojičićevu izjavu: „Čuvanje gradske imovine je kao da čuvate kokošinjac oko kojeg kruži nekoliko lisica i
dok vi sačuvate dvije kokoši, neko je odnio treću. Pisao sam ministru pravde i
očekujem šta će on nešto preduzeti. 'Lisica' ima puno. Nevjerovatan je
nedostatak elementarnog patriotizma. Nije samo riječ o tajkunima, već pojedinačno
i o građanima koji na različite načine pokušavaju da uzmu imovinu.“, oglasio se
novinar Buke, Milovan Matić. U članku „DVOLIČNOST IGORA RADOJIČIĆA“ Matić
ukazuje na neiskrenost banjalučkog gradonačelnika, te postavlja pitanje koje se
niko ne usuđuje pitati: „Gradonačeliče, da li si sa njima ili protiv njih?“.
Na ovaj način je Igor Radojičić, gradonačelnik Banjaluke,
prvi put javno progovorio o krađi gradske imovine. Prvi put je ovaj čovjek,
donedavno potpredsjednik SNSD-a, a kasnije predsjednik Gradskog odbora
Banjaluka ove stranke, bojažljivo rekao nešto na temu kriminalnog oduzimanja
imovine grada koja traje godinama pred očima svih građana Banjaluke. Gradsku
imovinu uzimali su izgleda svi koji su znali kako i imali blagoslov rukovodstva
SNSD-a, najviše bliski prijatelji i kumovi predsjednika RS Milorada Dodika. To
već i vrapci u Banjaluci znaju, a znao je i Radojičić svih ovih godina. Poznato je i njemu kako je Budo Stanković
nanio milionsku štetu gradu u slučaju Poljoprivredne škole. Ipak, na sve to je
sadašnji gradonačelnik godinama šutio, a pred izbore je vješto izbjegavao bilo
kakvu komunikaciju na tu temu. Prepuštao je svojim prijateljima iz stranke da u
njegovo ime odgovaraju na optužbe.
Znao je on i da je Mile Radišić otimao naveliko i naširoko.
Od zemljišta u naselju Obilićevo do „Picinog parka“. Znao je i stao u njegovu
odbranu. Čovjek koji danas traži podršku društvene zajednice za rješavanje
problema otete imovine je istu tu zajednicu, koja se danima borila da spase
svoj grad od najezde kriminalnih spletkaroša iz samog vrha građevinske mafije,
nazivao politički motivisanom. U vrijeme dok su se građani Banjaluke svim
dozvoljenim sredstvima borili protiv kriminalizacije grada i nelegalnog
oduzimanja „Picinog parka“, Radojičić je sve to mirno gledao iz Narodne
skupštine RS, kojom je tada predsjedavao. Gledao i stajao na strani onih drugih.
Mnoštvo je ovakvih primjera, poput onog sa Autoprevozom i
zgradom Muzeja savremene umjetnosti. Ili možda najsvježijeg, u kojem je firma
srbijanskog biznismena Miroslava Miškovića „Delta Real Estate“ uspjela da po
već oprobanom receptu domaćih kriminalaca i tajkuna, uz pomoć druge firme iz
Laktaša, otme gradsko zemljište za izgradnju tržnog centra.
Ovakvi primjeri su svakodnevnica Banjaluke. Zemljište, poslovni
i stambeni prostori, objekti za različite namjene se svakodnevno otimaju, pa
čak i u vrijeme kratkotrajne Radojičićeve vladavine. Što će reći da ni novi
gradonačelnik nije spreman da sačuva „kokošinjac“, kako on naziva gradsku upravu.
Nije spreman da napokon „izađe iz ormara“ i pokaže se u pravom svjetlu. Da
prestane da pokušava biti i Dodikov prijatelj i saveznik naroda. I SNSD-ov
jurišnik i građanski predstavnik. I pokrovitelj tajkunizacije i borac za
pravdu. Bez krivičnih prijava, bez javne osude kriminala i onih koji iza njega
stoje, bez procesuiranja uzurpatora gradske imovine, bez insistiranja na
sankcionisanju moćnih tajkuna i svakodnevnog upiranja prstom u njih, bez
otrkrivanja i javne osude kriminalaca u sopstvenim redovima, bez svega toga, ovo
što radi Igor Radojičić je obično „pišanje uz vjetar“.
Znaju to i mediji, i opozicija, i građani, isto kao i svi u
SNSD-u. Zato se niko i ne obazire mnogo na Igorove „lisice i kokošinjce“, jer
dok god naš gradonačelnik igra dvostruku igru, tajkuni i kriminalci će moći da
uživaju u gradskoj imovini mirno spavajući, a Banjaluka će i dalje da ostaje i
bez ono malo imovine koja je još u njenom vlasništvu.
Izvori iz Gradske uprave kažu da gradonačelnik Igor
Radojičić vlada diktatorskim metodama koje su se viđale samo u doba komunizma.
Premještaj je dobilo preko 150
službenika, oni koji su sa svojih pozicija premješteni na druga radna mjesta, najčešće su službenici koji su napredovali u
vladavini gradonačelnika Dragoljuba Davidovića i Slobodana Gavranovića. Radojičić
ne održava redovne kolegije sa načelnicima odjeljenja, već vlada preko
umišljenog šefa kabineta Milana Grubora, inače mladića kojem su prvi poslovi
bili savjetnički ili poslovi šefa kabineta.
Jedan od razloga pada popularnosti gradonačelnika Igora Radojičića, zasigurno
je razbijanje stabilne skupštinske većine i otvaranje procesa kupovanja papaka
u redovima opozicije. Dil sa đavolom se uvijek pokaže štetan po onoga ko dil
traži. Građanima je više mučno gledati urnisanje političke scene u Banjaluci i
kupovanje onih koji su do juče bili najžešći opozicionari. Zoran Talić,Vladimir
Mirošljević i Dragan Talić ne zaslužuju da se troše riječi na njih (u ovom tekstu) jer su politički mrtvaci,
ali ljubav Igora Radojičića prema ovim mrtvacima nanijela je samo njemu ogromnu
političku štetu. Izvori iz SNSD-a tvrde da je značajna većina u GO SNSD- a bila
protiv otvaranja trgovine sa papcima jer se sem mješanja karata ništa značajno
nije dogodilo. Kritike vladavine Igora Radojičića i njegove administracije su se
povećale, a sjednice Skupštine Grada su počele biti politički ring što ne
odgovara vladajućoj većini. Izvori u SNSD-u navode da se u posljednja dva
mjeseca otkrivaju mnoge afere i propusti u radu predsjednika Skupštine Grada
Zorana Talića i gradonačelnika Igora Radojičića. Polako ali sigurno stvara se
opozicija od nekadašnje pozicije koja se ne ustručava gradonačelniku uputiti
kritiku. Iako kofer savjetnika koje je Igor Radojičić zaposlio u kabinet ima
podatke da je došlo do rekordnog pada popularnosti gradnačelnika ,bezuspiješno
pokušavaju da preko Kluba odbornika SNSD-a potenciraju teme koje veličaju lik i djelo Radojičića. Gradonačelnik je kao
na traci davao obećanja o izgradnji velikih infrastrukturnih projekata, ali se
sve svelo na mrvice jer naprosto nema novca u kasi. Dobro obavješteni krugovi u
GU Banjaluka kažu da je budžet Grada Banjaluka u velikom problemu te da su
plaćanja radova izvođačima svedena na minimum, a pri tom se stalno zapošljavaju
novi službenici. Daj čovjeku vlast, pa da vidiš kakav je! Stara dobra izreka,
ako sumnjaš u nečiju ličnost, samo ga postavi u fotelju pa da vidiš šta nosi
dan, a šta nosi noć. Poznato je da pare ljude kvare, a s obzirom da s vlašću
dolaze i pare, i moć, i sve što poželiš, najbolje studiranje nečije ličnosti
upravo se odnosi na ovu izreku.
Glas Naroda.
Коментари
Постави коментар